Ne zalim bijedne pitekantrope, ne zalim mirna goveda...

Opatija & Rijeka, 29-31. 12. 2001. (cudo za tri dana)

  

    Odgovorno i pri punoj svijesti izjavljujem sljedece:  od sada krecem negdje jedino ako neka od kompetentnih struktura proglasi putovanje ili dogadjaj visokorizicnim. Od utakmice u Zagrebu (13.05.2001.), takve prognoze postaju garancija dobrog provoda. Gorenaznacenog datuma su samo rijetki ludjaci kretali bilo kamo (olujno nevrijeme, snijeg, led itd) Obrazac  "nista nas ne smije iznenaditi"...osim snijega zimi...pocinje vrijediti i u ovom sustavu. Some things never change...

    Druzenje sa rabijantnim pripadnikom  posve suprotne navijacke  subkulture od one kojoj pripadam je rezultiralo razmjenom osmijeha u sivom  rijeckom predvecerju. Plan nam je ambiciozan...1) ubijanje vremena uz kavu po bircevima   2) koncert VSTrija u Opatiji     3)koncert Let 3 na Korzu     4) razno (sta vec uleti putem - tipa laganog  jogginga po Opatiji, trazenja zrtvi s kisobranom, statiranja u spotu  za najnoviju Armadinu himnu...)

             

             Hodnici sjecanja

- B. P. Club

Stubistem prema dolje...nasmijeseno osoblje, opustena atmosfera, tiha glazba u backgroundu...dopusteno spajanje stolova i amatersko nabadanje po gitari

-Art Caffe Gal                    

Sto je tu doooooobro...nema dva komada inventara ista. Sjednes i zaboravis na vrijeme. Kao da si doma, u dnevnom...ok, bez kompjutera. Svratio i Mrle na cas, u onom koznjaku iz cijeg dzepa je virila brnjica :c)) I ona korpulentnija iz Putokaza

 

 

- slasticarna Korzo 

Ovdje me dovuklo pod parolom "najbolji tiramisu u gradu". Bio dobar, stvarno...

-Kokolo                             

Preporuka: pojedite sve sa tanjura, inace cete na racun cekati podulje. Dragi konobari vas ne zele ometati dok jedete ;c)

 

-robna kuca (po izboru)

Provjereno dobro mjesto za susenje, grijanje i preznojavanje. Jedina bedara - treba izaci vani nakon svega. I jos jedna: nema kupovine na slipove (zbog uvodjenja eura...koja imbecilna politika...)

 

-autobus broj  32 (relacija Opatija-Rijeka)

Vozimo se mi tako, znamo gdje su redovite postaje (ne tamo gdje pise, nego tamo gdje vozac otvori vrata autobusa, je l da). Medjutim, skupina malaca procjenjuje onako od oka da bi bas bilo zgodno izaci na jednom raskrizju. Sta, autobus ionako stoji na crvenom. "Mozemo van, heeeej?" Sutnja i ignoriranje s vozaceve strane. "Ma daaaaaaj..." Vjerojatno se sad nekome i familija spominjala..."Eeeeeeej, pusti nas tu vani... Pa,  Bozic je..." Izrecena je carobna rijec. Vrata autobusa se sumno otvaraju. Osmijeh na licima. Bozic je prosao odavno, ali carolijaa traje...

 

-"Nemamo sitno"

Kako mi je, eto, barem jednom u zivotu dobro dosao ovaj inace iritirajuci vid neposlovnosti  :c)

 

  "Bravo  VAMA....ne meni " (Vlatko, 29.12.)

 

  Face ostaju face...Na stageu koji je  natkriven a u biti kao da nije (jer pogana ledena kisa / susnjezica / tko-ce-ga-znat-sto-vise  uporno pada onako u krug) Vlatko i jos dvojica entuzijasta, i par njih iz Tehnike...Vlatko sa osmijehom, tehnicari sa svim mogucim PVC zastitama kojih su se mogli dosjetiti stoje u netom stvorenim lokvicama koje se razlijevaju do opasne blizine skupe opreme.

  Jesmo, svi smo ludi sto smo tu po takvom vremenu. Mi smo riskirali nekih 50 kuna i daljni napredak lagane viroze, a faca jos i vise od toga. Ali svira on, kao da je prvi i posljednji  put. Nekolicina nas smrznutih dlanova pokusava zahvaliti na besprijekornoj izvedbi, ali se nekako sve to slabo cuje...Netko onda pocinje vikati "Bravooooooo!". Vlatko prestaje sa jednim od mnogobrojnih susenja gitare, prilazi mikrofonu i govori:

  -Bravo vama...ne meni...

  Eh, kako smo svi si bili nekako blesavo vazni u tom trenutku. Zbog nas je tu zadimilo jedno pojacalo, drugo je prije njega vec poslo k vragu, a on i dalje svira.

 

  Vec dugo nisam tako lijepu noc cuvala od budnih...

 

 "Dosli smo se ovdje nagutati bure skupa s vama..."  (Prlja, 30.12.)

 

     "...A sutra, kud koji mili moji...", rece Prlja tada na Korzu. Je, ful su se nagutali bure. Cijelih 10 pjesama su odsvirali dok su se tako "patili" skupa s nama. Ljuta sam i dalje, i mislim da taj osjecaj dijele i svi oni koji su te hladne noci bili tu privuceni najavom  koncerta Leta 3, da bi nakon nesto manje od sat vremena shvatili da su bili izmanipulirani. Trebalo je, zaboga, skupiti statiste za snimanje spota za pjesmu "60. minuta"...Je l toliko malo ima Armade, pa se takvim sredstvima trebalo posluziti?!

 

  "...idemooooooooooooo, Rijeka mi te vooooooooooolimo..."  (31.12.)

          

     I tko je toliko jadan da negdje putuje na Staru godinu... I di su te pekare s vrucim burekom kad ih covjek treba...

     Pocinje snijeg. Mah, mah... I hvala ..."Pssst tamo!" (znam, znam , znam...)

                                                                                                                                                 blue*